Prve igre s vršnjacima

Povezivanje s djetetom je iznimno važan dio roditeljstva...

Igra je izvor radosti i većina djece se instinktivno želi igrati i družiti. 

Ipak, mališani počinju "primjećivati" jedni druge tek s oko devet mjeseci, a s godinu dana uspostavljaju prve kontakte. Tada im je važno da osoba od povjerenja bude u blizini, kako bi se osjećali sigurno. 

Sa oko godinu i pol starosti, već počinje određena interakcija, u vidu primjetne želje djeteta da se približi drugoj djeci. Te početne faze igranja mogu biti prilično nespretne pa čak i neugodne, jer je učenje socijalnih vještina dugotrajan proces. 

Do treće godine, djeca se s vršnjacima uglavnom igraju na način da se u istom prostoru igraju zasebno, fokusirani svaki na svoju igru.

Osnove za razvoj socijalnih vještina

U ranom razdoblju razvoja, u prvoj godini života, iz iskustava koje dijete stječe sa svojom najbližom okolinom, stvaraju se temelji za razvoj povjerenja i sigurnosti. 

Djeca na čije signale okolina reagira spremno i primjereno, u kasnijoj dobi imaju više povjerenja u sebe i u druge ljude, kooperativnija su i pokazuju manje nepoželjnih ponašanja. 

Pročitajte o prijateljstvima novopečenih mama

Od prve do treće godine života, pred djetetom je važan razvojni zadatak: ono treba postati svjesno sebe i svoje odvojenosti od roditelja, te izraziti svoju vlastitu volju. To razdoblje, od roditelja i ostalih u djetetovoj okolini, zahtijeva vještinu i mudrost. 

Djetetu treba pomoći da izrazi svoju volju, ali uz dobru ravnotežu između postavljenih granica i popuštanja.

Kako se naučiti družiti?

Mališani se na temelju promatranja drugih u svojoj okolini i njihovih reakcija, uče različitim socijalnim ulogama i vještinama. Isto tako, da bismo djecu naučili kako se družiti, nije im dovoljno samo pričati o tome da trebaju biti pristojna ili velikodušna već im treba osmisliti i ponuditi situacije u kojima te vještine mogu učiti i usvojiti. 

Unatoč našem nastojanju, ne smijemo zaboraviti da se djeca razlikuju i po svojim karakternim osobinama, pa će neka biti društvenija i aktivnija, a druga pak mirnija i povučenija.

Njegovanje emocionalno toplog i podržavajućeg odnosa s djetetom, primjereno odgovaranje na njegove potrebe, adekvatno postavljanje granica i poticanje suosjećanja, pomoći će djetetu da se razvije u osobu koja će se snaći i biti uspješna u svojim socijalnim odnosima.