Vrućica - povišena temperatura

Uvijek postupajte smireno i razumno, jer nervoza i strahovi majke opterećuju dijete.
Datum objave: 25.04.2016.

U našem tijelu neprestano se odvijaju različiti kemijski procesi, pri čemu se neprestano oslobađa određena količina topline. Nju regulira poseban "termostat" u mozgu. Kada tu toplinu izmjerimo instrumentom, onda to nazivamo temperaturom. 

Pojačano stvaranje topline kod djece najčešće izazivaju upalne ili zarazne bolesti kod kojih se stvaraju i oslobađaju posebne kemijske tvari- pirogeni. Tada nastaje vrućica ili stanje povišene tjelesne temperature. To nije uvijek štetno jer:
  • signalizira postojanje bolesti
  • pomaže praćenju tijeka bolesti, ali ne i težine
  • pomaže nespecifičnu imunost tijela ("temperatura je prijatelj organizma")

Kada treba mjeriti temperaturu

Uvijek kad se dijete čini toplim, kad je mirnije, plačljivo, slabijeg apetita ili kad postoje drugi znaci bolesti (povraćanje, proljev, kašalj, osip ili drugo), potrebno je izmjeriti tjelesnu temperaturu.

Određivanje temperature samo opipom djeteta vrlo je nesigurno! Primjerice, djeca s visokim temperaturama imaju hladne okrajine i čelo zbog zakazivanja centra za reguliranje temperature.

Visoke vrućice mogu dovesti do neželjenih posljedica kao što su dehidracija (tijekom vrućice potreba za tekućinom povećava se dva-tri puta). Najbolji znak manjka tekućine je suhoća usnica i jezika, koji postaje bijel.

Kod djece do godine dana preporučuje se mjeriti temperaturu rektalno, stavljanjem užeg dijela toplomjera, do 2 cm u otvor debelog crijeva. Toplomjer se drži dokle god temperatura raste. 

Kod veće djece, uži kraj toplomjera stavlja se u središte pazuha, koje smo prethodno posušili, a potom se nadlaktica prisloni uz tijelo. Mjerenje traje 10 minuta. Normalna temperatura mjerena rektalno je oko 37,50 °C, a pod rukom do 37.0 °C.

Načini mjerenja

  • dodir
  • traka za mjerenje s kristalima
  • instrumenti:
    • toplomjer (za mjerenje temperature pod pazuhom, u ustima ili rektumu)
    • infracrveni toplomjer - pokazuje temperaturu bubnjića u uhu, a ta je ista kao u "termostatu" u mozgu i normalna je do 38 °C.

Povišena tjelesna temperatura se prema visini klasificira u različite stupnjeve, no važno je znati kada i što poduzeti.

Što poduzeti

Dijete odjenuti u prozračnu, pamučnu odjeću, ne zagrijavati djetetovu sobu više od 20-21 °C, povećati unos tekućine da se dijete može znojiti, provoditi kupke u ugodno zagrijanoj vodi (dva-tri stupnja nižoj od temperature tijela), i pustiti da se dijete u njoj igra 20-tak minuta i polagano hladi, prebrisavati trljačicom ili sl.

Da bi se voda isparavala s velike površine tijela, možete primjenjivati obloge. 

Kod djeteta koje je na prsima ne ograničavati ni trajanje ni učestalost podoja (kao i inače).

Lijekovi

Od lijekova je najpogodniji i najmanje štetan paracetamol (u obliku sirupa ili čepića), koji treba davati isključivo prema uputama pedijatra i pri čemu se treba strogo pridržavati uputa o količinama koje se smiju dati.

Kada liječniku?

Ukoliko dijete ima samo povišenu temperaturu bez popratnih simptoma, tada se prvi dan bolesti rijetko može utvrditi uzrok. 

Zabrinjavajuće je kada temperatura poraste do 39 °C rektalno, a dijete uz to ima:

  • glavobolju, malaksalost, razdražljivost ili pospanost
  • proljev ili povraćanje
  • bolno ili učestalo mokrenje, ili oskudno mokrenje
  • boluje od neke druge kronične bolesti (srca, bubrega, dišnih puteva i sl.)


Čim postoje neki od spomenutih simptoma, potrebno je odmah se posavjetovati s liječnikom, a ukoliko se radi o djetetu mlađem od godine dana, tada je to pri svakoj vrućici obavezno. 

Uvijek postupajte smireno i razumno, jer nervoza i strahovi majke opterećuju dijete, koje živi u simbiotskom odnosu s majkom ili osobom koja se za njega brine.

Stoga majka ponašanjem treba djetetu pokazati da ona brine i da je sve pod kontrolom. Isti odnos trebao bi se stvoriti između djetetova liječnika, djeteta i roditelja, te sve nejasnoće rješavati kroz međusobni dijalog i pregled djeteta.

Komentari