Mrav

Upri, upri noga tanka,
teška mi je ova slamka,
vučem cio dan.

Još ćemo je dvaput dići,
onda ćemo brzo stići 
u naš mali stan.

Od mene je slamka veća,
ali eto, to je sreća,
ja sam kao div.

Pa je ipak vučem lako,
a to što sam malen tako,
nisam jadan kriv.

Uvijek vučem, radim, gmižem,
i na vrijeme domu stižem 
veseo i zdrav.

Gledajte me, djeco, sada
najveći sam junak rada
ja, maleni mrav.