Patkica i makovi

Na cvjetnome polju, gdje sunašce sja,
sa taticom patkica šetati zna
u zlatnome klasju
je vidjela crveni mak.

I patkica taticu pitala tad:
"Daj reci mi, tatice, reci mi sad
dal' moći ću ikad
ja doseći crveni mak?"

A tata patak mudro odgovori:
"To nećeš jer te majka sitnom stvori.
A doseći makove, to zbilja nije šala,
jer ti si tako mala, jer ti si tako mala.
I sad si naučila što dosad nisi znala,
da dok si tako mala,
ne možeš brati mak."

U potoku bistrom, gdje sunašce sja,
sa mamicom patkica plivati zna
kraj obale opet je cvao
taj visoki mak.

I patkica mamicu zapita:
"Daj reci mi, molim te, reci mi sad
dal' moći ću doseći
crvene makove kad?"

A mama patka mudro odgovori:
"To nećeš je te tata sitnom stvori.
A doseći makove to zbilja nije šala,
jer ti si tako mala, jer ti si tako mala.
I sad si naučila što dosad nisi znala,
da dok si tako mala,
ne možeš brati mak."

I mislila patkica čitavu noć
ja ipak ću doseći makove moć'
na kamen ću stati pa
lako dohvatiti mak.

Tad sunašce granulo, došo' je dan,
a patkica želi ostvariti san,
bez mamice pošla je ubrati
crveni mak.

Na kamen gore mala patka stane
no, brzo onda s njega dolje padne,
jer doseći makove to zbilja nije šala,
kad si tako mala, kad si tako mala.

I sad si naučila što dosad nisi znala,
da dok si tako mala,
ne možeš brati mak.

Ispiši

Komentari